Wislawa Szymborska Quote

Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.Hoću da uđem u tvoju unutrašnjost,da pogledam uokolo,da te upijem kao dah.-Odlazi! - kaže kamen -Čvrsto sam zatvoren.Čak razbijeni na komadebićemo čvrsto zatvoreni.Čak smrvljeni u prahnećemo nikoga pustiti.Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.Dolazim iz čiste radoznalosti.Za nju je život jedina prilika.Želim da prođem tvojim dvorcemzatim da posjetim list i kaplju vode.Malo vremena imam za to.Moja smrtnost mora te uzbuditi.-Ja sam od kamena - kaže kamen -i svakako moram sačuvati ozbiljnost.Odlazi odavde,nemam mišiće smijeha.Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.Čula sam da su u tebi velike prazne sale,neviđene, neopisivo lijepe,gluhe, bez eha bilo čijih koraka.Priznaj da i sam malo o tome znaš.-Velike i prazne sale - kaže kamen -ali u njima nema mjesta.Lijepe su, možda, ali izvan ukusatvojih jadnih čula.Možeš me upoznati, poznavati me nećešnikad,čitavom površinom okrećem se prema tebi,a čitavom unutrašnjošću na drugu stranu.Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.Ne tražim u tebi utočište za vječnost.Nisam nesrećna.Nisam beskućnik.Moj svijet je vrijedan povratka.Ući ću i izaći praznih ruku.A kao dokaz da sam stvarno bilaneću dati ništa osim riječikojima niko ne vjeruje.-Nećeš ući - kaže kamen -Nemaš čulo učešća.Nijedno čulo ne može ti zamijenitičulo učešća.Čak i pogled izoštren do svevidenjane vrijedi ti ništa bez čula učešća.Nećeš ući, imaš jedva zrno toga čula.Jedva njegov začetak, uobrazilju.Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.Ne mogu čekati dvije hiljade vijekovada udem pod tvoj krov.-Ako mi ne vjeruješ - kaže kamen -obrati se listu, reći će ti što i ja.Kapi vode, reći će ti što i list.Konačno, pitaj vlas sa sopstvene glave.Smijeh me obuzima, smijeh, neobuzdani smijeh,kojim se smijati ne smijem.Kucam na vrata kamena.-To sam ja, pusti me.-Nemam vrata - kaže kamen.