Wislawa Szymborska Quote

STARI PROFESORUpitala sam ga za stara dobra vremena,kada smo bili veoma mladi,naivni, ushićeni, glupi, nespremni.Malo je ostalo od toga, s izuzetkom mladosti- Odgovorio je.Pitala sam ga da li i dalje pouzdano zna,Šta je za čovečanstvo dobro a šta loše.To je najsmrtonosnija moguća iluzija- Odgovorio je.Pitala sam ga za budućnost,da li je još vidi jasno.Pročitao sam previše istorijskih knjiga- Odgovorio je.Pitala sam ga za fotografiju,onu u ramu, na pisaćem stolu.Bilo pa prošlo. Brat, rođak, snaha,žena, ćerkica na ženinim kolenima,mačka na ćeričinim rukama,i rascvetala trešnja, a iznad te trešnjeleti neidentifikovana ptičica.- Odgovorio je.Pitala sam ga da li je ponekad srećan.radim- Odgovorio mi je.Pitala sam ga za prijatelje, ima li ih još.Nekoliko mojih bivših asistenatakoji takođe imaju bivše asistente,gospođa Ljudmila koja vodi kuću,neko veoma blizak, ali u inostranstvu,dve gospođe iz biblioteke, obe nasmejane,a naspram mene mali Gžesjo i Marko Aurelije.- Odgovorio je.Pitala sam ga za zdravlje i kako se oseća.Brane mi kafu, votku, cigarete,nošenje teških uspomena i predmeta.Moram da se pravim da to ne čujem.- Odgovorio je.Pitala sam ga za baštu i klupu u bašti.Kad je prijatno veče, posmatram nebo.Ne mogu da se načudimkoliko je tamo tački gledišta.- Odgovorio je.

Wislawa Szymborska

STARI PROFESORUpitala sam ga za stara dobra vremena,kada smo bili veoma mladi,naivni, ushićeni, glupi, nespremni.Malo je ostalo od toga, s izuzetkom mladosti- Odgovorio je.Pitala sam ga da li i dalje pouzdano zna,Šta je za čovečanstvo dobro a šta loše.To je najsmrtonosnija moguća iluzija- Odgovorio je.Pitala sam ga za budućnost,da li je još vidi jasno.Pročitao sam previše istorijskih knjiga- Odgovorio je.Pitala sam ga za fotografiju,onu u ramu, na pisaćem stolu.Bilo pa prošlo. Brat, rođak, snaha,žena, ćerkica na ženinim kolenima,mačka na ćeričinim rukama,i rascvetala trešnja, a iznad te trešnjeleti neidentifikovana ptičica.- Odgovorio je.Pitala sam ga da li je ponekad srećan.radim- Odgovorio mi je.Pitala sam ga za prijatelje, ima li ih još.Nekoliko mojih bivših asistenatakoji takođe imaju bivše asistente,gospođa Ljudmila koja vodi kuću,neko veoma blizak, ali u inostranstvu,dve gospođe iz biblioteke, obe nasmejane,a naspram mene mali Gžesjo i Marko Aurelije.- Odgovorio je.Pitala sam ga za zdravlje i kako se oseća.Brane mi kafu, votku, cigarete,nošenje teških uspomena i predmeta.Moram da se pravim da to ne čujem.- Odgovorio je.Pitala sam ga za baštu i klupu u bašti.Kad je prijatno veče, posmatram nebo.Ne mogu da se načudimkoliko je tamo tački gledišta.- Odgovorio je.

Related Quotes

About Wislawa Szymborska

Maria Wisława Anna Szymborska (Polish: [viˈswava ʂɨmˈbɔrska]; 2 July 1923 – 1 February 2012) was a Polish poet, essayist, translator, and recipient of the 1996 Nobel Prize in Literature. Born in Prowent (now part of Kórnik in west-central Poland), she resided in Kraków until the end of her life. In Poland, Szymborska's books have reached sales rivaling prominent prose authors', though she wrote in a poem, "Some Like Poetry" ("Niektórzy lubią poezję"), that "perhaps" two in a thousand people like poetry.
Szymborska was awarded the 1996 Nobel Prize in Literature "for poetry that with ironic precision allows the historical and biological context to come to light in fragments of human reality". She became better known internationally as a result. Her work has been translated into many European languages, as well as into Arabic, Hebrew, Japanese, Persian and Chinese.