Mi i ne znamo kolike snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. I ne slutimo šta sve umemo. Budemo i prođemo, a ne saznamo šta smo sve mogli biti i učiniti.
Будиш се посред нощ, обезумял, потен, без дъх и с мътна мисъл, успокоиш се и отново потъваш, и така по няколко пъти идваш на себе си, без сам да знаеш кой от тези аз си наистина ти.Напразно се мъчиш д...
Tek jesen je pokazala kako su plitkog korena i kratkog veka bile moje obmane. I ne samo jesen. Jelene je nestalo iz svih mojih godišnjih doba.
Muči se čovjek dovijeka a nikad nema ni ono što mu treba a kamoli ono što želi.
Jer radost zbog njenog sve osetnijeg prisustva, zbog toga što ona postoji takva kakva jest, i što je meni dano da je gledam i imam pored sebe, tolika je i tako strahovito brzo raste, da plavi i briše...
Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog zivota i ne slute kako nesrecnih ljudi ima na svijetu.
Noć i rakija i plitka pamet nemaju mjere.
But one thing could not happen; it could not be that great and wise men of exalted soul who would raise lasting buildings for the love of God, so that the world should be more beautiful and man live i...
Whenever a government feels the need of promising peace and prosperity to its citizens by means of a proclamation, it is time to be on guard and expect the opposite.
Teško je ploviti bez krivudanja sa tolikim svetom na brodu i za spas svih treba ponekad nešto od tereta i u more baciti.
Možda bi se moglo reći da svak voli putovanje, ili bar misao o njemu, kao svoj drugi, lepši, život.
Forgetfulness heals everything and song is the most beautiful manner of forgetting, for in song man feels only what he loves.
Vidite, umetnik, to je sumnjivoo lice, maskiran čovek u sumraku, putnik sa lažnim pasošem. Lice pod maskom je divno, njegov rang je mnogo viši nego što u pasošu piše, ali šta to mari? Ljudi ne vole tu...
كان العثمانيون يقولون: ثلاثة لا يمكن أن تبقى خافية (الحب، والسعال، والفقر).
Блаженството на обикновеното, истинското летуване сред познати вещи и винаги близки лица заменяше опасното и възбуждащо щастие на раздвижените пространства и мечтания полет през тях.
Šta vredi sva ta huka, kad evo dođe ovakvo vreme pa čovek propadne tako da ne može ni da izgine ni da živi, nego trune kao direk u zemlji i svačiji je, samo nije svoj.
Postoji priča da je na dvoru nekog sultana bio naročit činovnik čija je titula glasila: evet-efendija. Njegova jedina dužnost bila je „da klima glavom u znak odobravanja na sve što sultan kaže
Ono od čega bih hteo da pobegnem ide sa mnom, pre mene stiže u mesto koje je cilj mog puta, i dočekuje me na stanici, vodi u hotel i prati po gradu.
Njegova kapija je srce mosta koji je srce ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu.
Nista zivo covjek ne moze izgubiti,niti moze covjek biti trajno nesrecan,